Zanimljivosti

[pola0]

Španjolski turisti platili taksi četiri tisuće eura



Jezična i zemljopisna površnost skupo je stajala neoprezni par u pedesetim godinama

OSLO - Par španjolskih turista nije najbolje vladao engleskim jezikom, a još manje norveškim, jezikom zemlje u kojoj su se došli diviti ljepoti fjordova i cijele prirode, te su u izricanju destinacije do koje žele doći taksijem bili neprecizni, što ih je na koncu stajalo čak 3870 eura.

Supružnici su namjeravali doći do Oldena, gdje ih je čekao brod da ih s ostalim turistima iz skupine iz koje su se bili izdvojili nastavi voditi po krstarenju uz čudesne fjordove. Taksist je, međutim, bio shvatio da žele stići do Haldena, udaljenog 560 kilometara od Stavangera, odakle su krenuli.
Ništa nisu posumnjali

Kako se nesretni Španjolci, očito, nisu najbolje razumjeli ni u norveški zemljopis i distance između pojedinih mjesta u toj velikoj i razvedenoj zemlji, ništa nisu posumnjali. Taj par, u pedesetim godinama života, nije ništa posumnjao ni kada su stigli u Halden, te su na račun od 15.000 kruna (1875 eura) dodali još tisuću kruna napojnice.
Ujutro ih brod nije čekao

I tek su nakon noći provedene u hotelu iduće jutro shvatili da ih u haldenskoj luci ne čeka nikakav brod za krstarenje. Pomireni sa sudbinom, dobroćudni su i zbunjeni turisti nakon kratkog korištenja usluga jednog prevoditelja, uzeli taksi u suprotnom smjeru. Za cijenu te dvije vožnje mogli su si priuštiti 10-odnevno krstarenje uz fjordove u luksuznom brodskom apartmanu.

[pola0]

MISTERIJ Izvanzemaljci opet u Hercegovini? Krugovi u žitu pokraj Čitluka ć



U Donjem Velikom Ograđeniku u čitlučkoj općini zamijećeni su na livadi gotovo savršeni krugovi. S mještaninom Markom Soldom krenuli smo u Podadrežanj, 10-ak kilometara od Međugorja, a odatle makadamom stigli do lokaliteta Milićevića staja, gdje su se ovih dana, prema tvrdnjama mnogih, spustili izvanzemaljci.

Razgovarali smo i sa šumarom Matom Odakom, na čijoj su se neobrađenoj njivi i pojavili krugovi. Na sredini prostrane livade u osušenoj travi devet je crnih krugova od posve spržene trave. Jedan veći u sredini, četiri s vanjske strane promjera 140 cm te četiri nešto manja s unutarnje, a svi su povezani pravilnim crnim linijama izgorjele trave.

Svi krugovi imaju savršene linije široke 10-ak cm i povezani su sa središnjim, a u njegovoj je sredini pravilni kvadrat, također od spržene trave. Nevjerojatno je da potpuno suha trava izvan krugova i u njihovoj sredini ni milimetar dalje nije izgorjela. A čudne crne krugove stalno obilaze Brotnjaci.

– Ne vjerujem da bi to ijedan čovjek mogao napraviti. I lani su se na jednoj njivi u okolici pojavila tri kruga promjera otprilike tri metra, no nitko tomu nije pridavao neku važnost – rekao nam je šumar Mate.

[pola0]

KAKAV SIN TAKAV OTAC Sin osvaja naslove u "Crucibleu", a otac u zatvoru




Najveći igrač snookera danas, a mnogi kažu i najveći svih vremena u toj vrsti biljara, svakako je Ronnie O'Sullivan. Otkad je u šesnaestoj postao profesionalac, "Ronnie raketa" osvojio je sve što se da osvojiti, i to lakoćom koja plijeni i vratolomnom brzinom koja mu je i donijela nadimak; kad je s 24 godine ostvario svoj prvi maksimalni rezultat od 147, učinio je to za samo 5 minuta i 20 sekundi, što znači da je na udarce u prosjeku trošio svega 9 sekundi.

Sa 33 godine može se pohvaliti da je u legendarnoj dvorani "Crucible" u Sheffieldu triput dobivao u ruke pokal namijenjen svjetskom prvaku (2001., 2004. i 2008.). Maksimalnih rezultata, koje većina igrača postigne jednom ili dvaput u karijeri, nakupio je već devet (četiri u dvorani Crucible, gdje nitko nije postigao više od jednog); time se toliko ponosi da registarska pločica njegova auta glasi "147".

No, nijednom od tih uspjeha nije prisustvovao njegov otac Ronald O'Sullivan, koji je od 1991. - kad mu je sin tek počinjao profesionalno igrati – u zatvoru zbog ubojstva, i 18-godišnja kazna ističe mu za dvije godine. Stariji O'Sullivan, vlasnik lanca seks-šopova u Sohou, u jednoj svađi je nožem na smrt izbo tamnoputog tjelesnog čuvara i šofera u službi Charlieja Kraya, gangstera i mlađeg brata zloglasnih blizanaca Ronnieja i Reggieja Kraya, vladara londonskog podzemlja šezdesetih.

Zbog boje kože žrtve (O'Sullivan je nožem ozbiljno ozlijedio i žrtvinog brata), ubojstvo je smatrano rasističkim zločinom te je određena maksimalna kazna. Optužba za rasizam je oborena nakon žalbe 2003., ali zbog "naročito okrutne prirode djela" kazna nije smanjena. Ronnie, koji je ocu posvetio svoj prvi naslov svjetskog prvaka, i danas tvrdi – kao i ostatak obitelji – da je njegov otac zločin počinio u samoobrani.

O'Sullivan stariji iz zatvora, naravno, predano prati karijeru svog sina; kad je Ronnie 2004. posrnuo i pao na rang-ljestvici, njegov otac je nazvao Raya Reardona, šestostrukog svjetskog prvaka iz sedamdesetih, i osobno ga zamolio da pomogne njegovom sinu. Pomoću Reardonovih savjeta, Ronnie je opet postao svjetski prvak i sljedeće dvije godine neprekidno bio "broj jedan" svjetskog snookera.

A da svoj talenat Ronnie duguje očevim genima, moglo se nedavno vidjeti u zatvoru Sudbury u Derbyshireu, gdje je O'Sullivan zbog dobrog vladanja premješten iz stroge kaznionice na otoku Sheppey, i gdje su robijašima na raspolaganju tri stola za snooker.

Zatvorenici radom u zatvoru privređuju 10 funti tjedno koje smiju trošiti na luksuz – duhan i slatkiše - i organiziran je turnir za koji se desetoro učesnika odreklo polovice svog tjednog "sljedovanja luksuza". Igralo se svatko-sa-svakim na tri dobivena "framea", a Ronald O'Sulliven je suvereno pobijedio i osvojio svih 50 funti.

Nije baš kao 200.000 funti za osvojeni turnir, što obično dobiva njegov sin, ali nije ni loše. Igralo se potpuno profesionalno – jedan od zatvorenika je određen za suca, i sva pravila igre strogo su poštovana. Jedan od učesnika turnira je za medije izjavio: "Ron je sjajan tip i silno je ponosan na svog sina.

Svi znaju tko je on i tko mu je sin i on se ne mora hvalisati okolo. Tu je igrao protiv nekih zbilja dobrih snookeraša i u finalnim mečevima bilo je prilično tijesno. Ali on je jako vješt igrač i vidi se da je Ronnie imao od koga to naslijediti."

[pola0]

Umro najstariji čovjek na svijetu


NEW DELHI - U Indiji je umro jedan od najstarijih ljudi na svijetu, koji je prema nekim ispravama imao 130 godina.

Habib Miyan tvrdio je da ima čak 139 godina, a prema ispravama kojima je ostvarivao pravo na mirovinu imao je 130, objavila je u utorak indijska novinska agencija PTI.

Miyan nije bio uvršten u Guinnessovu knjigu rekorda jer je uredništvo tvrdilo da nema dokaza za njegovu starost.

Najstarija osoba zabilježena u Guinnessovoj knjizi rekorda jest Francuskinja Jeanne Calment, koja je umrla u dobi od 122 godine.
Tu je dob Habib Miyan davno doživio ako je vjerovati njegovim dokumentima o mirovini. U njima piše da je rođen 20. svibnja 1878. Miyan je umro u utorak u bolnici u gradu Jaipuru na zapadu Indije, u koju je bio smješten zbog visoke temperature i proljeva. Prije 50 godina je oslijepio, a u mirovinu je otišao 1938. Prije toga radio je kao glazbenik.

Kako je prenijela PTI, iza njega je ostalo 140 unuka i praunuka.

Američka ustanova za istraživanje starosti "Gerontology Research Group" navela je da je najstarija živuća osoba na svijetu Amerikanka Edna Parker, koja ima 115 godina. Najstariji registrirani muškarac živi u Japanu, zove se Tomoji Tanabe i ima 112 godina.

[pola0]

Maca s dva para ušiju na meti otmičara



ZAGREB - Tamnosiva mačkica, nazvana Yoda po liku iz filma “Ratovi zvijezda”, jedna je od glavnih vijesti tabloida širom svijeta. Naime, ima malu manu, dva para ušiju, no ona ne izgleda kao još jedna bizarnost iz svijeta životinja, već je zbog toga vrlo simpatična, a kako kažu njezini vlasnici, obitelj Rock iz Chicaga (SAD), postala je i prava atrakcija u susjedstvu.

Kada su je kao malo mače prije dvije godine našli kraj svog omiljenog puba, nisu ni znali da su udomili pravo malo čudo. Iako je izgledala kao najobičnije sivo mače, Yoda je nakon prvog pregleda kod veterinara postala poznata širom svijeta.

Veterinar je, nakon što je primijetio da iza ušiju ima još dva mala uha, koja joj simpatično vire kao rogovi, obavijestio svoje kolege širom svijeta o svom neobičnom pacijentu.

Nakon što mu se javilo nekoliko kolega iz Rusije i Njemačke, koji su također imali pacijente s istim “problemom”, Yoda je uvrštena na listu fenomena u felinologiji. Bračni par Valerie i Ted Rock svjesni su da imaju posebnog ljubimca, no, kako kažu, boje se za njega.

Vjeruju da bi ga netko mogao ukrasti i zato većinu vremena maca provodi u kući, pa je zbog svoje posebnosti uskraćena za šetnje i nestašluke u dvorištu. U strahu od otmice svoje ljubimice vlasnici su joj dali ugraditi i čip. Yoda zbog još jednog para ušiju više ne čuje ništa bolje, one su na njezinoj glavi baš samo zgodan ukras.

[pola0]

Maloljetnik svećeniku ukrao bocu hladnog piva




ZAGREB - Maloljetnik u dobi od 15 godina provalio je u utorak oko 1.30 sati u Prekratovoj ulici u novozagrebačkom naselju Savski gaj u crkvu Sv. Anđela te iz hladnjaka svećeniku Ivanu Toplinjaku ukrao bocu hladnog piva.

Neiskusni je provalnik pri ulasku u podrumske prostorije napravio takvu buku da su ga čuli i susjedi udaljeni stotinjak metara, a pri izlasku je na njega naletjela policijska patrola te ga prepratila u obližnju postaju u Remetincu.

- Čuli smo razbijanje u crkvi te vidjeli mladića koji je stajao u dvorištu. Pitali smo ga što radi, a on nam je odgovorio da čeka da iz podruma izađe njegov prijatelj kojeg namjerava istući. No, pokazalo se da je bio sam - rekao je jedan od susjeda.

Susjedi ističu da je pred crkvu ubrzo došao kordon policije te da je očevid zbog boce piva trajao do 3.30 sati.

[pola0]

NIKAD NIJE KASNO Čudesna priča kanadskog jahača Olimpijsko srebro u 62. godini!




Šezdesetjednogodišnji kanadski preponski jahač Ian Millar jučer je osvojio svoju prvu olimpijsku medalju - srebro u momčadskom skakanju. Zanimljivo, to mu je uspjelo tek u devetom nastupu na OI.

- Obećao sam si da ću pokušavati sve dok ne osvojim medalju. Možda ću sad konačno prestati s jahanjem, jer neki mi govore da sam već prestar. No, možda se vidimo i u Londonu 2012. - rekao je Millar. Pobjedu je posvetio supruzi Lynn koja je u ožujku umrla od raka, a njegov nastup pratili su sin John i kći Amy, koji se također bave jahanjem.

- Na natjecanju sam osjećao da uz mene leti bijeli anđeo. Znam, bila je to moja Lynn - kazao je Ian koji se preponskim jahanjem bavi više od 30 godina te je zaradio više od dva milijuna dolara na različitim natjecanjima. Millar je prvi put na OI nastupio 1972. u Münchenu, a dosad je propustio samo Moskvu 1980., iz političkih razloga.

Osim što je rekorder po broju nastupa na OI, Kanađanin je postao sedmi najstariji osvajač olimpijske medalje u povijesti Igara. Stariji od njega medalje su osvajali uglavnom u sportovima u kojima fizička snaga nije presudna: švedski strijelac Shawn (72 godine, OI 1920.), američki streličar Duvall (68, 1904.), švicarski jedriličar Noverraz (66, 1968.), američki streličar Spencer (64, 1904.), američki streličar Williams (63, 1904.) te britanski strijelac Butt (61, 1912.).

[pola0]

Jakna s ugrađenim grijačima na baterije od ove jeseni na tržištu







Nakon brojnih eksperimenata s odjevnim predmetima koji uz pomoć baterija griju vlasnika, ove jeseni u prodaji će se naći prava jakna koja u sebi ima ugrađene grijače na baterije. U listopadu će se na tržištu pojaviti jakna njemačke modne tvrtke s.Oliver, koja će u hladne dane uz pomoć ušivenih grijača svojim vlasnicima nuditi ugodnu toplinu između 28 i 38 0stupnjeva.
U ponudi će biti jakne za žene i za muškarce.
Grijači u obliku ploha ušiveni su na prednjoj strani jakne s lijeve i desne strane te u gornjem i donjem dijelu leđa. U unutarnjem džepu nalazi se mehanizam kojim se pritiskom prsta regulira temperatura.
Osim visine temperature, vlasnik može odrediti i duljinu intervala grijanja, koji se kreću od sedam do 120 minuta.
Baterija u jakni traje pri pri maksimalnom korištenju dva do tri sata, a kupci će uz jaknu dobiti i punjač za baterije.
Ženski model jakne stajat će nepunih 300 eura, a muški bi trebao stajati nekoliko centi manje.

[pola0]

Zrakoplov se zapetljao u dalekovod






Sportski zrakoplov zapetljao se u žice dalekovoda prilikom slijetanja u zračnu luku u južnoj Njemačkoj. Stariji bračni par dugo će pamtiti slijetanje u malu zračnu luku u pokrajini Allageu u južnoj Njemačkoj. Umjesto na pisti završili su zapetljani između kablova dalekovoda napona 380 tisuća volti. Gotovo tri sata visili su naglavačke dvadesetak metara iznad zemlje sve dok spasioci nisu uspjeli doći do njih.
Prvotni je plan bio da ih se spasi helikopterom, ali je ta ideja odbačena kao preopasna. Iz zrakoplova su spašeni uz pomoć hidrauličke dizalice. Par je prošao bez ikakvih ozljeda, tek uz manju vrtoglavicu uzrokovanu trosatnim sjedenjem naglavačke.

[pola0]

Laž se prepoznaje u očima


Ako želite saznati govori li netko istinu samo mu se zagledajte u oči, savjetuju znanstvenici.
Naime, istraživanje britanskog tima sa Sveučilišta Portsmouth pokazalo je kako lažljivci na poseban i prepoznatljiv način trepću očima.

Oni u trenutku prije i tijekom izricanja laži trepću manje nego što je uobičajeno, a potom slijedi niz treptaja osam puta brži od uobičajenog. Prosječan broj treptaja kreće se između 10 i 15 u minuti.

U studiji predstavljenoj u časopisu Journal of Non-verbal Behaviour psiholozi ističu kako bi se rezultati mogli upotrijebiti za razotkrivanje lažljivaca.
Tijekom istraživanja skupina dobrovoljaca trebala je deset minuta obavljati svoje svakodnevne aktivnosti izbjegavajući one stvari zbog kojih bi poslije morali lagati. Druga skupina trebala je ukrasti parfem iz ureda i potom zanijekati nedjelo. Njihovo treptanje, koje je u početku kod svih bilo jednako, praćeno je elektrodama raspoređenim oko očiju.
Kada su im postavljena ključna pitanja i tijekom odgovaranja broj treptaja očiju 'lažljivaca' značajno je pao.
Kod ispitanika koji su govorili istinu taj je broj malo porastao, vjerojatno zbog treme testiranja.
Nakon toga broj treptaja 'lažljivaca' znatno je porastao, dok je kod 'istinoljubaca' ostao isti.
Stručnjaci pretpostavljaju kako bi uzrok ovog obrasca mogao biti mentalni napor potreban za smišljanje laži.
„Lažljivci moraju smisliti svoje priče i moraju pratiti svoje umotvorine kako bi bile u skladu s onime što promatrač zna ili može saznati. Osim toga oni moraju zapamtiti što govore kako bi kasnije mogli dosljedno ponoviti priču te kako bi zapamtili što su kome rekli“, objasnila je voditeljica istraživanja dr. Sharon Leal.
„Niz treptaja koji slijedi nakon laži mogao bi se objasniti nekom vrstom oslobađanja energije nakon napetosti“, dodala je.